Filmske mutacije: festival nevidljivog filma u partnerstvu s Muzejom suvremene
umjetnosti u Zagrebu pozivaju na svibanjski vikend u Radikalnom krajoliku japanskog revolucionarnog filma
stvaranog krajem 1960-ih i početkom 1970-ih s filmovima Nagise Oshime, Masaoa
Adachija i Katsua Kanaija. U
žarište dvodnevnog programa u Gorgoni,
3. i 4. svibnja 2024. s početkom u 19 sati, stalni mutacijski filmolog Go Hirasawa smjestio je jedan od
formalno najradikalnijih i najrefleksivnijih filmova beskompromisnog
ikonoklaste Nagise Oshime Čovjek koji je ostavio oporuku na filmu (1970.),
ujedno središnje iskustvo teorije krajolika. Teorija krajolika
– fukerion 風景論
–
bila je glavna tema
umjetničkih politika u onodobnoj militantnoj intelektualnoj javnoj sferi u
Japanu, čije je paradoksalno rastojanje utemeljio filmski teoretičar Masao
Matsuda, a paradigmatski razradio filmom A.K.A.
Serijski ubojica (1969.) redatelj Masao Adachi te scenarist Mamuru Sasaki i
fotograf Takuma Nakahira kao novu teoriju politike i revolucije koja je snimala strukturu državne
moći u krajolicima svakodnevice.
Izvorni naslov Oshimina filma-enigme Tokyo senso sengo hiwa upućuje na tajnu pripovijest nakon “Tokijskog rata”, kao i raniji naslov Tokijski rat: Poslije rata povjerljivo s podnaslovom Priča o mladiću koji je ostavio oporuku na
filmu. Rat krajolika izravno se odnosi na studentske
frakcije, gerilske akcije i sukobe s policijom u gradskim masovnim prosvjedima
krajem 1960-ih, poznate kao “Tokijski rat” i “Rat u Osaki”. O tome Matsuda govori: Zašto su japanski studenti proglasili “ratovima” ono što su francuski studenti zvali svibanjskim zbivanjima? Mladi,
progresivni studenti u Japanu prolaze od situacije izuzetne bitke usmjerene
prema nepostojećoj utopiji, do svakodnevne bitke otpora i prevladavanja
postojećeg krajolika.
Masao Adachi, scenarist, pjesnik, teoretičar, politički zatvorenik i
nadrealist militantnog filma u neočekivanoj
subverziji filma krajolika i studentskog prosvjednog zajedništva logikom ero-guro-nansensu oslobađa japanske
gerila djevojke odgojne tiranije u filmu Ženska srednjoškolska gerila (1969.),
žanrovskom prevratu pinku filma i
tinejdžerske seksualnosti, a ujedno i vlastite kritičke i revolucionarne
svestranosti. Adachijeve osobne politike krajolika pratimo od prvih programa EROS+POLITIKA u sklopu Filmskih mutacija 2008., sve do recentnog
re-enactmenta aktualnosti, atentanta na bišeg japanskog premijera Shinza Abea REVOLUTION+1 (2022.).
Prijelaz od teorije krajolika prema
stanjima filma psihodelije koja će zaokupiti ovogodišnje Mutacije najavljuju druga dva dijela Trilogije nasmiješene Mliječne
staze Katsua Kanaija, jednog od najinventivnijih filmaša vizualnih
poema u povijesti japanskog filmskog undergrounda,
a gotovo nevidljivih izvan Japana. Prvi dio, Arhipelag pustoši (1969.), nadrealno poglavlje “Ljudi” japanskog poraća sa
članovima Teatra undergrounda i Avangardne
performans trupe, prikazali smo u utopijskom programu 2017., a sada prikazujemo
dva filma: poglavlje “Zemlja” pod naslovom Good-bye (1971.), film ceste prema osobnom i kolektivnom
metalurškom podrijetlu u Koreji pod vojnom diktaturom i poglavlje “Nebo” – Kraljevstvo (1973.) u kojem pjesnika koji se prodao svome
vremenu bog Kronos izbacuje na Otočje Galapagos.
Go Hirasawa je filmski povjesničar, predavač, urednik brojnih filmoloških
knjiga i kustos s posebnim istraživačkim zanimanjem za radikalne prakse
japanskog filma 1960-ih i 1970-ih, teoriju krajolika, filmski underground i
prošireni film. Organizirao je mnoge retrospektive i izložbe u Japanu i
svijetu, kao i niz programa Filmskih
mutacija: festivala nevidljivog filma, od kojih ističemo dolazak Kojija
Wakamatsua 2008., retrospektivu Seijuna Suzukija 2012. i mnoge druge. Predavao
je na Odsjeku za umjetničke studije na Sveučilištu Meiji Gakuin, na Sveučilištu
Columbia, Goldsmiths, Sveučilištu New York. Njegova recentna antologija Expanded Cinema and
Intermedia: Critical Texts of the 1960s (su-urednici: Ann Adachi-Tasch i Julian Ross)
objavljena je 2020. i kustos je programa Japanese
Cinema Expanded u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku 2021.
Filmske mutacije: festival
nevidljivog filma su filmološki projekt o
politikama filmskog kustostva nakon stoljeća filma i promišljanju modusa
prijenosa sustava slika, znanja i memorije filmskog dispozitiva u digitalnom
dobu. Politika projekta je povezivanje povijesnih filmskih avangardi sa
suvremenim umjetničkim i diskurzivnim praksama u različitim prikazivačkim i
izvedbenim kontekstima. Projekt je pokrenula filmologinja i izvedbena umjetnica
Tanja Vrvilo u Zagrebu 2007. godine na temelju esejističke korespondencije
objavljene u filmsko-književnom časopisu Trafic koji je koncipirao Serge Daney,
s autorima pisama Movie Mutations: Pisma
neke djece nekoj djeci 1960-ih.
Projekte umjetničke
organizacije Film-protufilm podržavaju: Hrvatski audiovizualni centar,
Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno društvo Grada
Zagreba, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Zaklada Kultura nova i Language Barrier Production.
Posebna zahvala za
filmove i fotografije: Go Hirasawa, Masao Adachi
Screening Committee, Katsu Kanai – Kanai Katsu Production, Oshima Productions Ltd.
Tanja
Vrvilo