KINO KINOTEKA – ZAGREB
05. 10. 2026.
20:00
BIJELA NIT VODOPADA | TAKI NO SHIRAITO 滝の白糸 | THE WATER MAGICIAN
Kenji Mizoguchi1933., c/b | b/w, nijemi | silent, 98 min
KINO KINOTEKA – ZAGREB
05. 10. 2026.
20:00
BIJELA NIT VODOPADA | TAKI NO SHIRAITO 滝の白糸 | THE WATER MAGICIAN
Kenji Mizoguchi1933., c/b | b/w, nijemi | silent, 98 min
KINO KINOTEKA – ZAGREB
05. 10. 2026.
20:00
BIJELA NIT VODOPADA | TAKI NO SHIRAITO 滝の白糸 | THE WATER MAGICIAN
Kenji Mizoguchi1933., c/b | b/w, nijemi | silent, 98 min
Film uz izvedbu Ichira Kataoke, benshija – pripovjedača za nijeme filmove i glazbenu pratnju pijanistice Makije Matsumure. | A film with a live performance by benshi Ichiro Kataoka, a narrator for silent films, accompanied by pianist Makia Matsumura.
Redatelj | Director: Kenji Mizoguchi
Izvorna priča | Original Story: Kyoka Izumi
Scenaristi | Screenwriters: Yasunaga Higashibojo, Shinji Masuda, Kennosuke Tateoka
Snimatelj | Cinematographer: Shigeru Miki
Glume | Cast: Takako Irie, Tokihiko Okada, Ichiro Sugai, Koju Murata
Produkcija | Production: Irie Production
Benshi: Ichiro Kataoka
Pijanistica | Pianist: Makia Matsumura
POČETNICA 1, 2, 3 / PRIMER 1, 2, 3
MLADEN STILINOVIĆ
1973., 16-mm, c/b, bez zvuka, 5’28’’
Na početku filma mole se gledaoci da čitaju naglas tekstove što slijede − pismoslikarske natpise s frizerskih salona, bravarija, bačvarija, stolarija i drugih zanatskih radnji – snimljenih u zagrebačkoj Vlaškoj ulici između broja 57 i 67. U drugome dijelu, naslovljenom Čitanka, funkciju slike posve preuzimaju riječi i slova (iz Stilinovićeve pjesme) u fragmentima obeznačenima do besmisla montažom ili razmještanjem slo(go)va na crnoj podlozi. Završni dio, Slikovnica, velikim tiskanim slovima još jednom se obraća gledateljima, sada s molbom da se naglas čitaju i tekst i priložene slike koje bi se u konačnici trebali posložiti u priču i pouku Ezopove basne o lavici i liscu.
Prikazivana od 1970-ih u sklopu revija amaterskoga filma, umjetničkih susreta i izložaba, a u novom mileniju u okviru retrospektiva njegovih ‘digitaliziranih’ osmica i šesnaestica, Početnica se gotovo bez iznimke pretvarala u središnju točku Stilinovićevih autorskih prezentacija. Publika redovito prihvaća autorov izazov i pokazujući smijehom svijest o začudnosti (možda i besmislenosti) vlastita čina naglas čita natpise istrgnute iz njihovog stvarnosnog (uličnog) konteksta i otrgnute od njihove primarne (obavijesne) funkcije. Potom šutke pokušava sastaviti razbacane slogove i riječi s ekrana u suvislu rečenicu, misao ili iskaz. No prava jezična zbrka, a u metaforičkom smislu i ̶ ‘bol’ − topos koji Stilinović povezuje upravo s jezikom i funkcioniranjem jezika (katkada i s bojama) − nastaje tek kada se naizust pokušaju pročitati slike koje nešto prikazuju. Tu više ne pomaže tautologija. Slike se ne čitaju ‘mehanički’ i jednakom brzinom kao riječi, čak ni kada je na njima prepoznatljiv objekt, jer svaki predmet ima i svoj kontekst. Rezultat je redovito glasovna kakofonija koja Početnicu izvodi iz dvodimenzionalnog prostora filmskoga platna u trodimenzionalni prostor kinopredstave, a reakcije sudioničke publike pridružuje autorovu humornom otporu tiraniji monolitne ili total(itar)ne vizije.
Eksploatacija “kartonskog dizajna”1 ulice, igre riječima i pretvaranje riječi u slikovni znak, izvedbena (ideološka i manipulativna) uloga jezika, dokidanje filmske iluzije i provokacija komunikacije (interakcije) s publikom, tehnike očuđavanja svakodnevnih pojava i izazivanje apsurda, odbacivanje mogućnosti konačnog ili jednoznačnog tumačenja jezičnih iskaza i slika, konačno i ono što filmolog Thomas Elsaesser prepoznaje kao jednu od značajki dadaističke umjetnosti − “konceptualizacija umjetničkog djela kao događaja, a ne kao objekta, ne više kao proizvoda nego kao kruga razmjene različitih energija i napetosti”2 − u ovom su filmu u osobito bliskom suglasju s temama, idejama i strategijama koje su obilježile ukupnu kreativnu djelatnost Mladena Stilinovića od ranih 1970-ih godina.
Diana Nenadić (fragment eseja PIŠI NE, MISLI DA: FILMSKA (O)SOBA MLADENA STILINOVIĆA)
https://mladenstilinovic.com/works/3-2/write-no-think-yes-the-film-personality-of-mladen-stilinovic%ef%bf%bc/
_____________________
1 Branka Stipančić: “Razgovor s Mladenom Stilinovićem: Život ne znači ići na dvor”, u: Branka Stipančić, 2011, Mišljenje je forma energije. Eseji i intervjui iz suvremene hrvatske umjetnosti, Zagreb: Arkzin & Hrvatska sekcija AICA, str. 170.
2 Thomas Elsaesser, “Dada/Cinema”, u: Rudolf E. Kuenzli (ur.), 1996 (drugo izdanje), Dada and Surrealist Film, Cambridge, Massachussets; London, England: The MIT Press, str. 14.
Koncept: Tanja Vrvilo
Stručna suradnja: Pavlica Bajsić Brazzoduro, Petar Sarjanović, Branka Stipančić, Marija Šimoković Sikavica
Autorsko-organizacijski tim: Tanja Vrvilo, Ivana Vojnić Vratarić, Luka Bosanac, Damir Bartol Indoš, Bartol Babić Vukmir, Silvija Stipanov, Nina Đurđević, Eva Kraljević, Miro Manojlović, Igor Šubat
https://knjigeukrosnjama.ibis-grafika.hr/dogadjaj/mole-se-krosnje-da-tekst-i-sliku-citaju-na-glas-film-akcija-za-djecu-i-odrasle/
Projekt umjetničke organizacije Film-protufilm Filmske kutije za 52 tjedna u sklopu programa Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo: Kultura i umjetnost u zajednici, odvija se u partnerstvu sa Centrom kulture Ribnjak i festivalom Knjige u krošnjama.
Mladen Stilinović, Početnica 1, 2, 3(1973.)
