︎



SPLIT FILM FESTIVAL / MEĐUNARODNI FESTIVAL NOVOG FILMA––––UMJETNIČKA AKADEMIJA U SPLITU ⎼ UMAS––––KINO KLUB SPLIT––––KINO KARAMAN

KINO KINOTEKA ZAGREB––––KULTURNO INFORMATIVNI CENTAR – KIC––––KINO FORUM / KINO TUŠKANAC

ART-KINO RIJEKA––––SLOVENSKA KINOTEKA – LJUBLJANA––––ALBANSKA KINOTEKA – TIRANA

povezani programi Jona Josta provode se u suradnji s Albanskom kinotekom i u Tirani





U fokusu devetnaestog izdanja Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma filmski je i video opus Jona Josta, beskompromisnog autora američkog nezavisnog filma i video umjetnika, gotovo nevidljiv u našem filmskom krajoliku. U protekle dvije dekade, njegova četiri filma i video rada prikazana su na Split film festivalu / Međunarodnom festivalu novog filma zahvaljujući filmašu i kustosu Branku Karabatiću, a film Homecoming je 2005. osvojio Grand Prix. S tom posvetom Filmske mutacije i novi najstariji Split film festival otvaraju prijateljski program dvaju festivala u Kino Karaman od 13. do 15. studenoga 2025. s retrospektivom i razgovorima s Jonom Jostom, njegovim masterclassom i radionicom digitalnog filma u partnerstvu s Umjetničkom akademijom u Splitu ⎼ UMAS te radionicomKako pisati filmski esej? Jonathana Rosenbauma & Jona Josta uz analizu Jostovih filmova u Kino klubu Split.

Jon Jost, često hvaljen i nagrađivan kao “najnezavisniji od nezavisnih” američkih filmaša i video umjetnika te ikonoklast radikalnog alternativnog filma u ekonomskom, estetičkom i političkom smislu, već šest dekada ustrajno djeluje nomadski i individualistički pod etosom Živjeti znači biti političan. Taj manifestni međunatpis iz njegova ranog filma-eseja Običan govor & zdrav razum: neobična osjetila zorno ukazuje na stvaranje izvan uobičajenih tokova filmske industrije i nezavisnjaka koji joj teže, ali i nepriklanjanja egidu eksperimentalne ili dokumentarističke vizije. Unatoč mnoštvenosti i nesvrstanosti stilskih odrednica, njegove prepoznatljive projekcijske sintagme i baladno tajanstvene, ručno rađene slike prijestupnika pokreću permanentne politke ekonomije i estetike, duboko uronjene u stvarnost krajolika neukorijenjenog svijeta.

Film sporih kretanja, preobratne ceste, povratnog vremena, bolesti krajolika, vječnog bjegunstva, ćorsokaka, zločina bez iskupljenja, egzistencijalnog uranjanja u kaos ⎼ Jostov je baladni materijal. Svoje filmske country balade za “mrtvi kraj”, kao u filmu Posljednje pjesme za spori ples (dead end), piše i izvodi sam.

Jostov film slobodno i opetovano prelazi granice osobne, proširene Amerikane do Italije, Njemačke, Engleske, Irske, Koreje, Japana, Indije i čudesno snimljene balade Texas, Osijek filmskog prijatelja Francija Slaka. U Jostlandu, kako njegovu otvorenu filmsku zemlju imenuje Jonathan Rosenbaum, pretapaju se esejistička, fikcijska, lirski-dokumentaristička, epska, umjereno pjevna, pamfletska rubna područja filmova, video radova i instalacija. Geste otvorene političke kritike i prokazivanje iluzionističkog filma raščlanjuju neobična osjetila pronađena u politikama prijateljstva i slučajnog užitka, bespovratne situacije u baladnim krajolicima bijega, osobne refleksije zajedničkog razuma u formalnim inovacijama avangardističkog uzleta. Sve to kondenzira njegovo neuhvatljivo, divlje stvaralaštvo u 100-ak radova (stotku čini podjednaki broj dugometražnih i kratkometražnih filmova), koje je snimio, montirao i koncipirao sam.

Od prvog kratkog eksperimentalnog filma Portret iz 1963., a osobito “u filmovima nakon zatvora”, kako sam određuje formiranje svoje stvaralačke odgovornosti, umjetnost i život otpora ogledaju se u svakom aspektu njegove biografske legende i rada, počevši s građanskim neposluhom, odbijanjem služenja vojnog roka tijekom Vijetnamskog rata i zatvorskom kaznom u trajanju od 27 mjeseci, od ožujka 1965. do lipnja 1967. Nakon izlaska iz zatvora, pridružuje se proturatnom i filmsko-aktivističkom pokretu otpora ⎼ vojnoj službi u organizaciji Chicago Mobilization i pokretanju čikaškog odjeljenja kolektiva Newsreel.

Početkom 1970-ih, tri rana politička filma Primaries, A Turning Point in Lunatic China i 1, 2, 3, Four pokazao je Jean-Lucu Godardu koji je s Jean-Pierreom Gorinom došao na turneju filma Sve je u redu u SAD, koju je Jost organizirao. Na Godardov nagovor, San Francisco Film Festival je prikazao Jostove filmove prije Sve je u redu i elaborirao novinarima: “On nije izdajica filma, kao gotovo svi američki redatelji. On ih pokreće.”

Pokretačka srodnost, evidentna je u brojnim filmskim postupcima, a u cijelosti zaokupljenošću srodstvima brige koje je formuliralo pitanje Što da se radi? i predanošću snimanju filmova politički. Iz toga proizlazi Jostova težnja da film bude brechtovski popularan i realističan kako bi ga “obični ljudi mogli razumjeti, učiti iz njega i na temelju njega djelovati”. Bliskost dvojice udaljenih autora zabilježila je Jostova kratka filmska vrpca Godard 80, gdje snima duhovitu spontanu situaciju razgovora Petera Wollena i urednika časopisa Framework Dona Ranvauda s Godardom, kao predvodnikom njegovim nasmijanim Rembrandtima.

Anarhistički autsajder, po vlastitom određenju, svojim temama, zazornim portretima američke pustare i prikazom “iskustva vremena lumpenproletarijata ⎼ onih koji se nalaze izvan ustaljenog ritma rada i sna, koji žive bez smjera, rasporeda i ciljeva”, kako je uočio Jim Hillier, rastvara mitove američkog društva i maskuliniteta. Korozivnim korpusom društvene nepravde i emocionalne izolacije Jost želi, kako će reći, “ukazati da dio osobnih problema tih ljudi proizlazi iz društva koje ih je proizvelo kao probleme”. Jostova stvarnost po filmu kaljena je strašću, a odlikuje je nekonvencionalna naracija i gluma temeljena na improvizaciji kratkog trajanja, direktno obraćanje gledatelju, upotreba statičnih, dugih kadrova kao otporna politika estetike siromašnog filma. Odjavni natpis dugometražnog filma u boji Posljednje pjesme...naglašava tu razliku činjenicom da je film snimljen za samo 3000 dolara.

Proračunska ograničenja u apsolutnom su odnosu s filmskim stilom: Jost preferira duge kadrove iz estetskih i ideoloških razloga jer želi gledateljima dati mogućnost za gledanje i prostor za razmišljanje. Dugi kadar je političko pitanje, Jost govori direktno ⎼ “jeftinije je postaviti jedan kadar nego dva...”, a ujedno omogućuje demokratskiji, emancipirani pogled gledatelja.

Za devetnaesto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma primijenili smo nomadsku strukturu programa duljeg trajanja za nekoliko gradova i različitih publika (Split-Zagreb-Rijeka-Tirana-Ljubljana)koji se fokusiraju se na recentne studije politika hibridne pažnje u srazu umjetničkih strategija, gledališnih konvencija i kontekstualnih događanja. Naslov DEKADENTA PAŽNJE: BALADNI ŽIVOT FILMA mapira promjenjive uvjete emancipatorskog kina ukorijenjene u ekozofiji brige i reorganizaciji diktature hiperpažnje, nekanonske i visokorizične postupke-poluge suvremene vizualne kulture ⎼ operativnog sustava gledanja u 21. stoljeću.

Program Mahnito razdoblje karbona povezuje disparatnu građu teorije i poezije koju određuje poetska funkcija jezika, moć filmskog dnevnika karbona, prema simboličkim značenjskim potencijalima tvarne topografije i poetike oka Danijela Dragojevića, a Videografske operacije pažnje, posvećuju pažnju rastućem fenomenu videoeseja, heterogenom području studija videografskog filma koji sabire najrazličitije tradicije digitalnog krajolika.

Filmska pažnja je princip zajedništva. Današnja raspršena raspodjela fokusa nadilazi ranija proširenja eksperimentalnog filma i suvremene umjetnosti od 1960-ih, politike pažnje su spone programa o suvremenom filmu i medijskoj umjetnosti, koji dijalogiziraju s obiljem studija brige,

suigre i su/djelovanja u pokretanju slika.

Tanja Vrvilo








Projekt o politikama filmskog kustostva pod naslovom Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. godine Tanja Vrvilo s autorima propulzivne korespondencijeAlexanderom Horwathom, Nicole Brenez, Raymondom Bellourom, Jonathanom Rosenbaumom, Adrianom Martinom i Kentom Jonesom, objavljenih u časopisu Trafic 1996., s namjerom stvaranja lokalnog prostora za istraživanje odnosa i kretanja među inovativnim filmskim praksama unutar širokog područja manjinske, manje vidljive povijesti filma. Programe Filmskih mutacija od prvoga izdanja 2007. godine osmišljavamo na temelju filmoloških, teorijskih ili filozofskih uvida o praksama filma i pokretnih slika koje potiču znanja i nadahnuća o različitim pozicijama kritičkog i umjetničkog mišljenja.

Zimsko izdanje Filmskih mutacija odvija se u Splitu, Zagrebu i Rijeci, uz povezane programe u Tirani i Ljubljani, u partnerstvu sa Split Film Festivalom / Međunarodnim festivalom novog filma, Umjetničkom akademijom u Splitu (UMAS), Kino klubom Split, KIC-om i Kinom Kinoteka i kinom Forum / programima kina Tuškanac u Zagrebu, Art-kinomi Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Slovenskom kinotekom i Slovenskim filmskim centrom u Ljubljani te u suradnji s AVAN – Albanian Visual Arts Network i Albanskom kinotekom u Tirani.

Partnerski program u Splitu pripremaju i vode Marin Renić (Split film festival / Festival novog filma), Tanja Vrvilo (Filmske mutacije: festival nevidljivog filma, UMAS), Sandra Sterle i Dan Oki (UMAS), Sunčica Fradelić (Kino klub Split).

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma nastavljamo u Zagrebu od 21. do 26. studenoga 2025. (Kino Forum, KIC, Kino Kinoteka), od 1. do 3. prosinca 2025. u Rijeci (Art-kino) te u Slovenskoj kinoteci u Ljubljani. Povezani programi Jona Josta provode se u suradnji s Albanskom kinotekom u Tirani.

Zahvaljujemo svim autorima što su ustupili svoje filmove i video radove.
Restaurirane kopije filmova All the Vermeers in New York, The Bed You Sleep In, Portrait, City i Fall Creek ustupio je EYE Filmmuseum Amsterdam (Simona Monniza, Olivia Bunning).
Prikazivanje filmova All the Vermeers in New York i The Bed You Sleep In omogućili su Henry S. Rosenthal i Complex Corporation.
Kopija filma Texas, Osijek redatelja Francija Slaka prikazuje se zahvaljujući Slovenskoj kinoteci i Slovenskom filmskom centru.

Projekte umjetničke organizacije Film-protufilm podržali su: Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova.