On nema previše dodira s Ateninom pticom. Ono što ga zanima jest životinja koja okreće glavu da bolje sluša i trepće na ono što čuje. To treptanje očiju za svakog je brehtijanca suština dijalektike. / Gostoprimstvo nije, međutim, sinonim za eklekticizam i ravnodušnost. Nasuprot, ono postaje, princip jednog prijeloma i radikalne promjene smjera u filmskom toku.

(Jacques Rancière, Metamorfoze sove Chrisa Markera / Inland Tariqa Teguije)



      Prije godinu dana, od 6. do 9. veljače 2020. u Art-kinu, odvijao se riječki dio trinaestog izdanja Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma o moći kinosraza u stoljeću filma s gusto montiranim kustoskim programima i velikim brojem gostiju i filmova, od kojih su u žarištu bile radikalne politike estetike Alberta Serre i Abela Ferrare. Programe dvaju izdanja Filmskih mutacija pripremali smo za otvaranje i zatvaranje filmskog segmenta širokog programskog pravca DOBA MOĆI kojemu je Art-kino partner u sklopu programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Specifični prostor kinodvorane postao je središnja društvena lokacija za potencijal emancipacije MOĆI KINA koji vraća pogled filmu kao oku stoljeća: očištu moći našeg doba. Stoljeće anarhije moći aktualizirao je filozofski esej Alexandera Garcíje Düttmanna  FINALE KULTURE –  o onome što ostaje od kulture koja se dotjerala do krajnjih granica – od Pasolinijeva filma SALÒ do filma LIBERTÉ Alberta Serre. Samo mjesec dana kasnije, vidjeli smo kako su Serrin film i Düttmannov tekst te njihov razgovor o drugim linijama bijega, upočetku utočišta, a zatim mjesta izgubljenosti i uzaludne potrage, izolacije i crusinga ostataka libertinske zajednice, antipicirali više nego što smo mogli slutiti nadolazeće DOBA KRISISA. 


Za KINO KRISIS prisvajamo Brechtov naslov za nenapisani tekst neobjavljenog časopisa Krisis und Kritik, koji su on i Benjamin pripremali s Kracauerom, Adornom, Piscatorom, Eislerom, Weillom i drugim misliocima krize 1930. i 1931. u Berlinu, uoči njemačkog egzilskog kina. Pojam naslijeđene grčke riječi krisis (i krize u kontekstu svakodnevnih politika), trenutka u kojem su izvjesnosti suspendirane, stvari na kocki, vremena se doživljavaju kao kritična, a odluka je ubrzana dešifriramo za različite dispozitive filma. Kustosi ovogodišnjeg programa su Nicole Brenez, Tariq Teguija, The Otolith Group, Alexander Horwath, Branka Benčić, Kumjana Novakova, Miljenka Buljević, Tanja Vrvilo. Dva teksta Jacquesa Rancièrea posvećena filmskoj i političkoj fikciji filma Gabbla (Inland) i politikama topografa Tariqa Teguije te brehtijanskoj dijalektici Metamorfoza sove Chrisa Markera, usmjeravaju ovo izdanje Mutacija, kao i pitanje dobrodošlice filmskom autoru Tariqu Teguiji s kojim otvaramo kino programe u Art-kinu 25. i 26. veljače u Rijeci i od 26. veljače do 3. ožujka u zagrebačkom kinu Kinoteka, a koje je ujedno naslov njegova kratkog filma: Gdje si, Tariq Teguia?


      Gdje je krisis filma? Pitanje heterotopije / hipertopije kina u temelju je svih programa Filmskih mutacija tijekom ove godine kao prilog radikalnom krisisu kina i finalu prostornog obrata koji se počeo javljati prije tri desetljeća i preuzimati onu raniju zaokupljenost suštinskim filmskim pitanjima, od što je film? do  film je. Pojam heterotopije prisvojio je Victor Burgin još 2004. u knjizi Zapamćeni film za vrstu filma koja nastaje u proširenom dispozitivu kina, ali izvan uobičajenih eksperimentalnih granica proširenog filma, navodeći anegdotalnu slutnju iz povijesti filmske avangarde kada su André Breton i Jacques Vaché provodili poslijepodneva u Nantesu u filmskom crusingu posjećujući više kina i gledajući samo dijelove pronađenih filmova montirajući u sjećanju vlastito aleatorno iskustvo. A danas se, Burgin nastavlja, filmovi susreću u višeglasju kolažnih oblika, od pisanih i likovnih materijala, postera, fotografija, različitih pokretnih slika, memorabilija – tvoreći heterogene fizičke objekte, različite od onih u kontekstu filmoloških studija. Desetak godina kasnije, Burgin u svojim tekstovima naslućuje prakse totalitarne interaktivnosti u žanru zapamćenog filma.


      Tijekom protekle godine filmski virus heterotopije istodobno se izolirao i raslojio u  beskrajnom sučelju kompjutora s fenomenom streaming programa i listama nestabilnih poveznica. Liste su nepregledne, a prvo obimnije sabiranje, kasnije nadopunjeno, objavila je belgijska platforma sabzian već 18. ožujka 2020. pod naslovom “U doba društvene distance: Gledanje filmova online #1”. Listu otvara distopijsko, samo mjesec dana ranije nestvarno upozorenje,  “U doba društvene distance, posjeti kinima, osobni ili zajednički, nisu više dozvoljeni. Srećom, postoji gomila filmova za gledanje online, često besplatno. Izlistali smo neke inicijative.”

(https://www.sabzian.be/note/in-times-of-social-distancing-watching-films-online) 


      Gdje je filmski program? Liste, ne “programi”., programatska je misao Alexandera Horwatha, jednog od najlucidnijih filmskih povjesničara i kustosa, našeg stalnog suradnika s kojim smo i pokrenuli Filmske mutacije. On ističe da u ovom povijesnom trenutku i kontekstu streaminga i online gledanja –  pojam kustoskog programa za online gledatelje nema više smisla. Zbog toga, on radi liste ili filmske preporuke za razdoblje bez kina: “Fond iz kojega crpim ove preporuke doista je monumentalan: radi se o izboru iz šestotinjak filmova svih vrsta i duljina koji se mogu pogledati na streaming portalima od prvog lockdowna. Kriteriji odabira bili su da se radi o portalima s bogatom ponudom i filmovima s potencijalom da oduševe, a dostupni su na mreži u razumnoj kvaliteti. Nijedna serija. Nijedan film koji je ionako već prikazivan u našim kinima. No problem je u tome što ih još uvijek ima previše. Pa krenimo onda, ad absurdum, od slova A.”

https://www.profil.at/kultur/filmempfänger-fuer-die-kinofreie-zeit/401114571

     Zbog toga, četrnaesto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma hvata filmski svijet u pet slika. Čine ga programi za dva kina i dva grada, online programi, liste za streaming i asamblaž, simpoziji u književnom klubu i muzeju za kameru i prijenos uživo te spomenik zapamćene televizije za muzejsku instalaciju. Svaki od tih pet heterogenih oblika zapamćenog filma ima specifični prostor izvedbe i trajanja, a pokreće ih sjećanje na simpozijsku TV seriju Chrisa Markera Naslijeđe sove (L’Héritage de la Chouette, 1989.), 13 simpozija Athene Noctua, ili kako uloviti svijet u 13 preživjelih riječi izvučenih metodom slučaja. 


      U programima Art-kina 25. i 26. veljače u Rijeci i kina Kinoteka od 27. veljače do 3. ožujka u Zagrebu prikazat ćemo cjelokupnu retrospektivu jednog od najintrigantnijih autora Tariqa Teguije (Gabbla / Inland, 2008., Revolucija Zanj, 2013, Gdje si, Tariq Téguia?, 2015., Bolje Rim nego ti, 2006., Armatura, 1998., Ograda, 2003., Film, sutra / Venezia 70: Future Reloaded, 2013.); Abela Ferrare (Siberia, 2020.), Paula Grivasa (Naša glazba / Sekvenca 23, 2020.), Anne-Laure de Franssu (Sou Hami. Strah noći, 2010.), Alberta i Davida Mayslesa (Orson Welles u Španjolskoj, 1963., Upoznajte Marlona Branda, 1965., Cut Piece, 1965.), Simone Bitton i Catherine Poitevin (Daney / Sanbar, Razgovor Sjever-Jug, 1993.), Lincolna Périclesa (Film drugih, 2015.)...


      U klubu Booksa u Zagrebu snima se 22. ožujka 2021. epizoda simpozija za kameru s temom KRISIS ILI TIJELO FILMA, koju vode Miljenka Buljević i Tanja Vrvilo s nizom umjetnika, teoretičara, kustosa i filozofa.  Istodobno počinje online i streaming program duljeg trajanja Alexandera Horwatha i kustosice filma i vizualne umjetnice Kumjane Novakove, za materijalizaciju krisisa stvaranjem nove i drukčije političnosti i generiranjem novog zajedništva, čiji tragovi će biti nestabilno dostupni i upotpunjavat će se na web stranici festivala od 15. do 30. travnja 2021.


      Riječka epizoda simpozija pod naslovom KRISIS ILI METAMORFOZE SOVE nastavlja se u Rijeci, preuzimajući naslov teksta Jacquesa Rancièrea, uz simpozijsku izložbu instalacije THE OTOLITH GROUP –  INNER TIME OF TELEVISION, 13 simpozija Athene Noctua u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, čije su kustosice Branka Benčić, Sabina Salamon i Tanja Vrvilo. Izložba i simpozij odvijaju se u sklopu završnih programa DOBA MOĆI projekta RIJEKA – EPK 2020. Unutarnje vrijeme televizije televizijska je instalacija Grupe Otolith u suradnji s Chrisom Markerom, remedijacija Markerovih televizijskih, simpozijskih eseja osmišljena za prvo Atensko bijenale koje se pod naslovom Uništi Atenu! odvijalo 2007. godine.  


        Projekt o politikama filmskog kustostva Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenuli smo prije 14 godina upravo zbog kriznih i kritičkih zona filma kojemu je dobrodošla kino-demografija, kao što je upozorio Serge Daney u eseju iz 1988., kada je postalo očigledno da se jedna nestala publika ne može vratiti u život: Kriza kina postaje neosporiva onoga dana kada je dosegnuta granica: u dvorani je jednako toliko malo gledatelja koliko i likova u filmu. Postoji efekt jeke u filmu poput India Song: nije napravljen za televiziju, nego za veliku, gotovo praznu dvoranu.

 
       Gdje je filmska publika za filmove sa simptomom jeke, poput filma Marguerite Duras o kojem govori Daney? Abel Ferrara je zabilježio vrhunac prošlogodišnjih Filmskih mutacija uoči krisisa i punu dvoranu Art-kina na koncertu njegovog filmskog benda čije smo snimanje organizirali, kao i snimanje ploče u Puli. Film Sportin’ Life, premijerno je prikazan na festivalu u Veneciji u rujnu prošle godine, a podijelit ćemo ga s publikom koja nedostaje u sklopu ljetnih Filmskih mutacija koje se bave terestričkim politikama filma na specifičnim lokacijama, izvan kina. U ovom programu prikazat ćemo Ferrarinu prostornu Siberiju, koja se odvija u okrutnostima fizičkog krajolika, ali zapravo je zaustavljena u sada osobito rezonantnoj izolaciji radnog stola gdje razvija i potkopava mentalni krajolik Ferrarinog dvojnika.


      Filmske mutacije: festival nevidljivog filma projekt su umjetničko-teorijskog festivala o politikama filmskog kustostva nakon stoljeća filma i promišljanju modusa prijenosa sustava slika, znanja i memorije filmskog dispozitiva u digitalnom dobu. Politika projekta je povezivanje beskompromisne inovativnosti povijesnih filmskih avangardi sa suvremenim umjetničkim i diskurzivnim praksama u različitim prikazivačkim i izvedbenim kontekstima. Projekt je pokrenula filmologinja i izvedbena umjetnica Tanja Vrvilo u Zagrebu 2007. godine na temelju esejističke korespondencije obavljene u filmsko-književnom časopisu Trafic koji je koncipirao Serge Daney, s autorima pisama Movie Mutations: Pisma neke djece nekoj djeci 1960-ih.
Program KINO KRISIS o aktualnom kinu krize / u krizi odvija u Zagrebu i Rijeci, kao drugi, završni dio u okviru filmskog DOBA MOĆI – Rijeka EPK 2020., u partnerstvu s Art-kinom i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te kinom Kinoteka, klubom Booksa i Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu. Projekte umjetničke organizacije Film-protufilm podržali su Zaklada Kultura nova, Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture RH, Ured za kulturu Grada Zagreba i Language Barrier Productions.


      Zahvaljujemo autorima svih filmova, njihovim producentima i distributerima, a posebno Tariqu Teguiji na dolasku u Rijeku i Zagreb te njegovoj distribucijskoj kući na 35-mm filmovima u doba krisisa bez kina.