Dva tjedna nakon programa u Gorgoni s Albertom Serrom i Markom Peransonom uz premijeru Serrine fascinantne tauromahije Usamljena poslijepodneva (Tardes de soledad), Filmske mutacije u koprodukciji i partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnostii Kulturno informativnim centrom KIC fokusiraju se na politike nevidljivog filma s programom Irena Vrkljan – Harun Farocki: Film nije na prodaju.

Kustosice filmsko-izložbenog programa su Antje Ehmann i Tanja Vrvilo.

Filmski program u Gorgoni odvija se 14. prosinca 2024. u 19 sati u sklopu programa obilježavanja 70. godišnjice MSU-a. Ujedno, ovim programom prisjećamo se gostovanja i retrospektive Haruna Farockija na Filmskim mutacijama u Muzeju suvremene umjetnosti prije 15 godina, u prosincu 2009., dan nakon otvorenja nove zgrade Muzeja.

Izložbeno-filmski programi povezuju berlinske filmove-eseje Irene Vrkljan i Haruna Farockija, njihove portrete umjetnika i portrete grada Berlina iz dvostrukog motrišta – ovdje i drugdje.  U programskom je žarištu filmska tetralogija Irene Vrkljan koju je režirala na dffb-u (Deutsche Film- und Fernsehakademie Berlin, Njemačkoj akademiji za film i televiziju u Berlinu) tijekom studija 1966.-1969. koji je upisala s prvom generacijom studenata filmske režije među kojima su bili Harun Farocki, Holger Meins, Helke Sander, Gerda Kramer, Wolfgang Petersen, Hartmut Bitomsky, Wolf Gremm, Max Willutzki, Christian Ziewer.

O tom filmskom razdoblju piše u knjizi Marina ili o biografiji: “Berlin 1966. Filmska akademija u Pomerskoj aleji. Bila sam stara trideset i šest godina. Mladi su studenti bili razmaženi na način koji nisam poznavala. Bili su oholi i bespolni, vladala je opsjena filma, samo brz život u slikama. Sve je bilo slijepljeno s već viđenim scenama, s krivim osjećajem i političkom zloupotrebom. Moć slika učinila ih je sumnjivima. Riječ mašta bila je zabranjena…”

U neiscrpnom opusu pjesnikinje, prozaistice, scenaristice, filmske, televizijske i radijske autorice Irene Vrkljan njezin film u užem smislu radikalni je primjer samonametnute kratke karijere. Fenomen prerano završene umjetničke karijere u stoljetnoj je povijesti filma zaokupljao mnoge filmologe, pa tako i mi ovim programom upisujemo filmsku tetralogiju Irene Vrkljan u zemljopisnu kartu svjetskog filma.

Preuzimamo sintagmu film u užem smislu njezina književnog sugovornika Waltera Benjamina kojeg susrećemo u različitim berlinskim rukopisima. Ali, esejistički film u užem smislu Irene Vrkljan, iako proizašao iz srodnog filma negacije globalnog filmskog aparata, nije značio mogućnost za film unatoč svemu, recimo to filmskim primjerom duge karijere Haruna Farockija, nego rizik koji više ne želi preuzeti za iscrpljenu supstancu filma. “Još dugo ne želim raditi igrani film.”, napisala je u programatskom seminarskom eseju o filmovima Trećeg Reicha. “Nažalost, sve je već snimljeno. Svaka gesta, od rođenja do smrti. Umnožena, krivotvorena, korumpirana… Klišej se osamostalio i više ga ne možete uništiti filmom. Možda samo ne-filmom. Uništenjem samog medija.”

Program FILM NIJE NA PRODAJU polazi od susreta Irene Vrkljan i Haruna Farockija na odsjeku režije na Filmskoj akademiji u Berlinu 1966. i njezina portreta militantnog filmaša u mladosti, s naslovom Faroqhi snima i podnaslovom Filmska reportaža Irene Vrkljan. Film Irene Vrkljan u duhu meke montaže poetike slapsticka i političkog filma korespondira s filmom budućeg najtvrdokornijeg brehtijanskog esejiste Haruna Farockija. Ispred njegove kamere je volonter u kampanji Slobodne demokratske stranke FDP. Irena Vrkljan snima Haruna Farockija koji snima agitacijski film Izborni aktivist o politizaciji mladog čovjeka – politički. Na početku Ireninog filma Harun sjedi za pisaćim strojem tipkajući: “IRENA, SAMO SNIMAJ KAKO LOVIM NEKI IDIOTSKI DETALJ”. Protupotez, berlinski portret mijenja kožu u simfonije tog grada “okusa karbida”: Posveta jednoj kući (1966.), Berlin nije na prodaju (1967./68.) i Berlin (1969.).

U očištu berlinskih filmova-eseja Irene Vrkljan je FILM-DETALJ.

Četiri berlinska filmska rukopisa Irene Vrkljan proširujemo gradskim i portretnim filmovima Haruna Farockija, jednog od najvažnijih i međunarodno najutjecajnijih filmaša, medijskih umjetnika i teoretičara čiji je filmsko-teorijski rad započeo u razdoblju mladog njemačkog filma. Njegov opus obuhvaća više od stotinu filmova-eseja i djela iz teorije filma i medija, a od sredine 1990-ih svoju filmsku praksu proširuje videoinstalacijama u galerijskim prostorima ispitujući politike i strukture moći operativnih slika. Izlažemo i prikazujemo Farockijevih devet filmova: Izborni aktivist (1967.), Slika Sarah Schumann (1978.), Na ekranu: Peter Weiss (1979.), Okus života (1979.) Jean-Marie Straub i Daniéle Huillet rade film po romanu Franza Kafke “Amerika” (1983.),Peter Lorre – Dvostruko lice (1984.), Ključne riječi – ključne slike. Razgovor s Vilémom Flusserom (1986.), Georg K. Glaser – Pisac i kovač (1988.), Arhitekti Sauerbruch Hutton (2013.).




14. prosinca 2024. u 19:00 u Gorgoni prikazujemo četiri filma Irene Vrkljan i tri filma Haruna Farockija. Dva filma Irene Vrkljan Berlin nije na prodaju i Berlin prikazujemo u izvornom 16-mm filmskom formatu, zahvaljujući Njemačkoj kinoteci u Berlinu i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu:


Irena Vrkljan
Posveta jednoj kući
1966., 5 min

Irena Vrkljan
Faroqhi snima
1967., 12 min

Harun Farocki
Izborni kandidat
1967., 8 min

Irena Vrkljan
Berlin nije na prodaju
1967./68., 15 min

Irena Vrkljan
Jean-Marie Straub i Daniéle Huillet rade film prema romanu Franza Kafke Amerika, Harun Farocki, 1983., 26 min
Berlin 
1969., 33 min

Harun Farocki
Na ekranu: Peter Weiss 
1979., 44 min


Izložbeno-filmski program u KIC-u odvija se od 16. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025. u GALERIJI NA KATU i u kinodvorani.

Kratku berlinsku filmografiju Irene Vrkljan predstavljamo u korespondenciji s kritičkim simfonijama velegrada i portretnim filmovima Haruna Farockija, koji nikada nisu bili promatrani izdvojeno iz njegova opusa. Posve nepoznati filmski rad Irene Vrkljan proširujemo uvidom u Portrete i susrete, izborom iz dokumentarne serije od 64 kratke epizode Radiotelevizije Zagreb o umjetnicima, nositeljima avangardnih kretanja 1960-ih, čije je scenarije pisala do odlaska na Filmsku akademiju u Berlinu te njezine radio-drame.

Njezin programatski esej “Pokušaj negacije ili iscrpljena supstanca filma” koji je napisala 1991. za zbornik dffb-a Žene stvaraju povijest, odlučno je viđenje besmislenog bavljenja politikom, pasivnom potrošnjom filma, negacijom i potrošnjom kulture i permanentnom sjenkom nacionalsocijalizma. Debordovski pokušaj negacije filmom i pokušaj negacije filma u suprotnosti je s radom obiju struja (radikalno militantne i holivudski eskapističke) njezinih kolega studenata. Radila je s militantnom grupom, a snimala filmsku forenziku višeslojne povijesti grada iz očišta stranosti kao sredstva kritike i stvaranja identiteta.

Gusti filmski, diskurzivni i radionički program Filmskih mutacija: 18. festivala nevidljivog filma nastavljamo od 24. do 30. siječnja 2025. u Muzeju suvremene umjetnosti i KIC-u u Zagrebu te Art-kinu Croatia u Rijeci s brojnim filmolozima i autorima.

Projekt o politikama filmskog kustostva pod naslovom Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. godine Tanja Vrvilo s autorima propulzivne korespondencije Alexanderom Horwathom, Nicole Brenez, Raymondom Bellourom, Jonathanom Rosenbaumom, Adrianom Martinom i Kentom Jonesom, objavljenih u časopisu Trafic 1996., s namjerom stvaranja lokalnog prostora za istraživanje odnosa i kretanja među inovativnim filmskim praksama unutar širokog područja manjinske, manje vidljive povijesti filma. Programe Filmskih mutacija od prvoga izdanja 2007. godine osmišljavamo na temelju filmoloških, teorijskih ili filozofskih uvida o praksama filma i pokretnih slika koje potiču znanja i nadahnuća o različitim pozicijama kritičkog i umjetničkog mišljenja. Platforma TOČKA OMEGA: AGREGATNE INTERVENCIJE FILMSKIH SLIKA objedinjuje kontinuirane aktivnosti umjetničke produkcije, prikazivanja, edukacije, izdavaštva i organizacijskog razvoja proširenih programa FILMSKIH MUTACIJA koje priprema međunarodni kustoski tim 2024. mapirajući elementarni obrat i preklapajuću ekozofiju pokretnih slika. Agregatne intervencije kritičke su zone programskog kolektiva koji ispituje prakse i mikropolitike medijskog i teritorijalnog rastakanja filma i suvremene vizualne kulture i baca inovacijske poglede na materijalne, infrastrukturne i povijesne okvire slika, operativno komunicira njihova prethodna migracijska i transformacijska kretanja te promjene fizičkog stanja. Multidisciplinarni programi tematiziraju elementarne mikropolitike od sinemeterologije (Daney-Straub/Huillet-Benning) do nesinematske Točke Omega (Hitchcock-Gordon-De Lillo) na temelju brehtijanske dijalektike slika, za/uzimanja pozicija patosa i anakronije. Kustoski tim priprema umjetničko-diskurzivne programe koji dovode u sraz dispozitiva filmsko iskustvo kina i imobilizacije gledatelja s varijacijama zaustavljanja slike - Točke Omega izložbenog filma.

Irena Vrkljan
Posveta jednoj kući (Widmung für ein Haus)
1966., 5 min

Irena Vrkljan
Faroqhi snima (Faroqhi dreht)
1967., 12 min

Irena Vrkljan
Berlin nije na prodaju (Berlin unverkäuflich) 
1967./68., 15 min

Irena Vrkljan
Berlin 
1969., 33 min

Harun Farocki
Izborni aktivist (Der Wahlhelfer)
1967., 8 min

Harun Farocki
Slika Sarah Schumann (Ein Bild von Sarah Schumann) 
1978., 30 min

Harun Farocki
Na ekranu: Peter Weiss (Zur Ansicht: Peter Weiss) 
1979., 44 min

Harun Farocki
Okus života (Der Geschmack des Lebens)
1979., 29 min

Harun Farocki
Jean-Marie Straub i Daniéle Huillet rade film prema romanu Franza Kafke “Amerika” (Jean-Marie Straub und Daniéle Huillet bei der Arbeit an einem Film nach Franz Kafkas Romanfragment Amerika)
1983., 26 min

Harun Farocki
Peter Lorre – Dvostruko lice (Peter Lorre – Das Doppelte Gesicht) 
1984., 59 min

Harun Farocki
Ključne riječi – ključne slike. Razgovor s Vilémom Flusserom (Schlagworte – Schlagbilder. Eine Gespräch mit Vilém Flusser)
1986., 13 min.

Harun Farocki
Georg K. Glaser – Pisac i kovač (Georg K. Glaser – Schriststeller und Schmied) 
1988., 44 min.

Harun Farocki
Sauerbruch Hutton Arhitekti (Sauerbruch Hutton Architekten) 
2013., 73 min.  



Zimsko izdanje Filmskih mutacija odvija se u Zagrebu i Rijeci u partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, KIC-om i Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu, Art-kinom Croatia u Rijeci i Umjetničkom akademijom u Splitu.

Prikazivanje 16-mm / DCP filmova i korištenje fotografija Irene Vrkljan omogućila je Deutsche Kinemathek - Museum für Film und Fernsehen u suradnji s: Antje Ehmann, Sandrom Križić Roban i Nenadom Robanom, Institutom Harun Farocki, DAAD - Deutscher Akademischer Austauschdienst.

Prava i kopije radova Irene Vrkljan iz televizijskog i radio arhiva omogućila je Hrvatska radio televizija.

Filmove Haruna Farockija prikazujemo u suradnji s Antje Ehmann i Institutom Harun Farocki.

Projekte umjetničke organizacije Film-protufilm podržali su Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova.