Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma primijenili smo strukturu esejističkog programa duljeg trajanja, programskog filma eseja. Prošireni filmsko-izložbeni program osamnaestog izdanja radili smo serijski, za nekoliko blokova koji se upotpunjuju, pod radnim naslovom Točka omega. U žarištu je esejistička moć zaustavljene slike, prekinutog filma, prvih i posljednih slika, kratkih filmskih opusa, radikalnih politika krajolika, osiromašenih gdje u svakom kadru ima vatre, ukratko, suočavanje sa “stanovitom samoćom i stanovitim unutarnjim egzilom”, kako kaže Víctor Erice za svoj rad filma. Preuzimamo Ericeov uvid za mutacijsko suočavanje s unutarnjem egzilom slika.

Završni programski blok Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma nastavlja se 24. siječnja 2025. u 20:00 u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu posljednjim dijelom filmsko-izložbenog programa Film nije na prodaju, ovoga puta s programskim naglaskom na Farockijeve filmove. Prikazujemo filmove: Posveta jednoj kući Irene Vrkljan, Ključne riječi – ključne slike. Razgovor s Vilémom Flusserom Haruna Farockija, Berlin nije na prodaju Irene Vrkljan i Arhitekti Sauerbruch Hutton – dugometražni film Haruna Farockija.

Program Film nije na prodaju su od sredine prosinca pripremale i predstavljale filmologinje Antje Ehmann i Tanja Vrvilo u suradnji s brojim međunarodnim i domaćim institucijama, partnerima i mnoštvom suradnika. Izložbeno-filmske formate i vodstva u KIC-u i Muzeju suvremene umjetnosti zaokružili smo razgovorom Irena Vrkljan: ABC FILMA ESEJA u kojem su 21. siječnja 2025. sudjelovali Diana Nenadić, Marija Ott Franolić, Marko Pogačar i Tanja Vrvilo. U neiscrpnom opusu pjesnikinje, prozaistice, scenaristice, filmske, televizijske i radijske autorice Irene Vrkljan njezin film u užem smislu radikalni je primjer samonametnute kratke karijere. Nastojali smo programskim oblicima za različite publike upisati filmsku tetralogiju Irene Vrkljan na rizomatsku kartu filma eseja za buduća istraživanja.

Program smo proširili s devet gradskim i portretnim filmovima Haruna Farockija, jednoga od najvažnijih i međunarodno najutjecajnijih filmaša, medijskih umjetnika i teoretičara čiji je filmsko-teorijski rad započeo u razdoblju mladog njemačkog filma. Njegov opus obuhvaća više od stotinu filmova eseja i djela iz teorije filma i medija, a od sredine 1990-ih svoju filmsku praksu proširuje videoinstalacijama u galerijskim prostorima ispitujući politike i strukture moći operativnih slika.

U subotu 25. siječnja u 20:00 u Muzeju suvremene umjetnosti prikazujemo najnoviji film Zatvori oči Víctora Ericea, autora koji je točno prije šest godina bio gost Filmskih mutacija u Zagrebu i Rijeci. Zatvori oči, “vraća se lekcijama iz filmske povijesti, krupnim kadrovim lica u zatamnjenom kinu”, kao što piše Lawrence Garcia za Cinema Scope: “Čudnovati slučaj Julia Arenasa podsjeća nas da, premda su naši životi isprepleteni s filmom, medij ima povijest koja se razlikuje od naše vlastite i na nju se ne da svesti. Uistinu, možda upravo o toj razlici ovisi film koji bismo nazivali umjetnošću – njegove bi slike trebale biti više od pukih slika i preuzeti na sebe težinu svijeta.”

Program nastavljamo u riječkom Art-kinu od 27. do 29. siječnja 2025. filmovima Duh košnice i Zatvori oči Víctora Ericea. Između filmova, s Ericeom će kao i 2018. na Akademiji dramske umjetnosti, no ovoga puta preko Zooma razgovarati teoretičar književnosti i filma Tomislav Brlek i prevoditi uživo za publiku Art-kina. Filmovi su to koji polako otkrivaju svoje tajne, bez slučajnih slika ili suvišnih scena, zaokupljeni najvećim misterijama – stvaranjem i smrću, izolacijom i samoćom, kao i moći filma da zaposjedne naše snove, pisao je o Duhu košnice Monte Hellman.

Tri sestre Wanga Binga, siročad u pokrajini Yunnan, žive “u kolibama koje imaju otvorenu vatru u središtu za kuhanje, grijanje i svjetlo. Wang drži te vatre na donjem rubu kadra baš kao što ostavlja otvorena vrata koja bacaju bijelo svjetlo na slike tamnih interijera i nezasjenjene žarulje koje emitiraju intenzivno žuto svjetlo na gornji rub ili stranicu kadra. Ove doslovne i metaforičke vatre ne smiju dominirati kadrom; inače bi njihov intenzitet bio umanjen. Ali vatra gori i na licu najstarije sestre, desetogodišnje Yingying koja čezne za čitanjem, pisanjem i učenjem, jedne od najuvjerljivijih i najupečatljivijih figura cjelokupnog dokumentarnog filma.”, piše Thom Andersen.

Za programsku liniju radikalne filmofilije Art-kina (šifra: Rubeša) koja poznaje subverzivne politike Alberta Serre, katalonskog vizualnog i izvedbenog umjetnika i stalnog gosta Mutacija, prikazujemo njegovu fascinantnu tauromahiju Usamljena poslijepodneva koju smo 30. studenoga 2024. premijerno prikazali u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u razgovoru sa Serrom i Markom Peransonom, jednim od najintrigantnijih filmologa, kustosom filmskih i galerijskih programa za brojne festivale i muzeje, filmskim autorom, urednikom časopisa Cinema Scope. Serrino modeliranje dokumentarističke slike doseže raskošnu plastičnost “u krvi i mesu”, zrcaleći uvide filozofa Alexandera Garcíje Düttmanna u studiji o Viscontiju. Hvaljeni i nagrađivani film prvi je autorov dokumentarac čija stvarnost po filmu fascinira estetički i antropološki, atletizmom i animalnošću baconovske opsesije koridom u kontroverznom spektaklu plastike slike i zazornosti utjelovljenog nasilja. Borbe s bikovima nedavno su zabranjene u dijelu Španjolske. Serrin film o drevnom ritualu koji je nadživio svoje vrijeme ne skriva brutalnost, ali ni nemogućnost brisanja svakog kolektivnog iskustva ritualiziranog nasilja. Korjenito avangardan, film se priklanja fascinaciji atavističkom, izolaciji i usamljenosti. Nema arene, nema publike, promatramo brutalnu tjelesnost bika i borca, pustinjski pijesak i sunce. Danas ili prije 2000 godina. To je usamljenost njihovih poslijepodneva, govori nam Serra.

29. siječnja 2025. riječka književno-filmska publika prvi put će gledati filmsku tetralogiju Irene Vrkljan i povezane filmoveHaruna Farockija, segment programa Film nije na prodaju. Program polazi od susreta Irene Vrkljan i Haruna Farockija na odsjeku režije na Filmskoj akademiji u Berlinu 1966. i njezina portreta militantnog filmaša u mladosti, s naslovom Faroqhi snima i podnaslovom Filmska reportaža Irene Vrkljan. Film Irene Vrkljan u duhu meke montaže poetike slapsticka i političkog filma korespondira s filmom budućeg najtvrdokornijeg brehtijanskog esejiste Haruna Farockija. Ispred njegove kamere je volonter u kampanji Slobodne demokratske stranke FDP. Irena Vrkljan snima Haruna Farockija koji snima agitacijski film Izborni aktivist o politizaciji mladog čovjeka – politički. Na početku Ireninog filma Harun sjedi za pisaćim strojem tipkajući: “IRENA, SAMO SNIMAJ KAKO LOVIM NEKI IDIOTSKI DETALJ”. Protupotez, berlinski portret mijenja kožu u simfonije tog grada “okusa karbida”, u očištu berlinskih filmova eseja Irene Vrkljan je filmski detalj.

Prikazujemo sljedeće filmove: Posveta jednoj kući, Irena Vrkljan; Faroqhi snima, Irena Vrkljan; Izborni kandidat, Harun Farocki; Berlin nije na prodaju, Irena Vrkljan; Jean-Marie Straub i Daniéle Huillet rade film prema romanu Franza Kafke Amerika, Harun Farocki; Berlin, Irena Vrkljan.

Osamnaesto izdanje zatvaramo 29. siječnja u riječkom Art-kinu i 30. siječnja 2025. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu s hrvatskom premijerom ekspanzivnog filma eseja Alexandera Horwatha - Henry Fonda za predsjednika u otkrivanju kinematografske Amerikane očima, tijelom i glasom, “kožom i kosom” Henryja Fonde, Fonde koji utjelovljuje FILM. Prvi je to Horwathov film u užem smislu, monumentalna kompozicija filma detalja, političke komedije, arhivističke strasti i inteligencije filmskog stroja. Politika glumca i politika američkog krajolika na kinematografskim su cestama i makadamima, goli u sedlu. Horwath s Fondom razvija protuslovlja ove vrlo osobne formativne afere koja počinje s roditeljima u pariškim kinima i prolazi filmsko-povijesnu eru europskog naseljavanja i američkog sna s Fondinim avatarima, na putovanju od sela Fonda, New Yorka, preko Srednjeg zapada do Pacifika, od 1651. do 1980-ih i predsjednikovanja drugog filmskog glumca. Potrebno je stoljeće filma, žanrova i zvijezda, kultnih redatelja i ugašenih filmskih studija, filmskih i živih lokacija, izgubljenih snova i pronađenih kina da se zamisli nevidljiva republika – Sjedinjene Države Fonda. No ipak, ovo je Horwathova američka priča, duh godardovskih pripovijesti filma putuje s Fondom i nama. S autorom Alexanderom Horwathom i umjetničkom suradnicom, filmologinjom Reginom Schlagnitweit razgovarat će Bert Rebhandl, filmski i književni kritičar, autor nekoliko filmoloških knjiga i brojnih eseja, suosnivač i urednik stručnog časopisa za film i srodne umjetnosti – Cargo i Tanja Vrvilo.





Projekt o politikama filmskog kustostva pod naslovom Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. godine Tanja Vrvilo s autorima propulzivne korespondencije Alexanderom Horwathom, Nicole Brenez, Raymondom Bellourom, Jonathanom Rosenbaumom, Adrianom Martinom i Kentom Jonesom, objavljenih u časopisu Trafic 1996., s namjerom stvaranja lokalnog prostora za istraživanje odnosa i kretanja među inovativnim filmskim praksama unutar širokog područja manjinske, manje vidljive povijesti filma. Programe Filmskih mutacija od prvoga izdanja 2007. godine osmišljavamo na temelju filmoloških, teorijskih ili filozofskih uvida o praksama filma i pokretnih slika koje potiču znanja i nadahnuća o različitim pozicijama kritičkog i umjetničkog mišljenja.

Zimsko izdanje Filmskih mutacija odvija se u Zagrebu i Rijeci u partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, KIC-om i Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu, Art-kinom Croatia u Rijeci i Umjetničkom akademijom u Splitu.

Zahvaljujemo svim autorima i distributerima na filmskim i digitalnim kopijama.

Prikazivanje 16-mm / DCP filmova i korištenje fotografija Irene Vrkljan omogućila je Deutsche Kinemathek – Museum für Film und Fernsehen u suradnji s: Antje Ehmann, Sandrom Križić Roban i Nenadom Robanom, Institutom Harun Farocki, DAAD – Deutscher Akademischer Austauschdienst. Prava i kopije radova Irene Vrkljan iz televizijskog i radio arhiva omogućila je Hrvatska radio televizija. Filmove Haruna Farockija prikazujemo u suradnji s Antje Ehmann i Institutom Harun Farocki.

Projekte umjetničke organizacije Film-protufilm podržali su Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova.